Mediji pod kočnicom

22. априла 2014. • Medijska politika • by

Srbija još nije pronašla konačno rešenje za finansiranje javnog servisa. Nije ni pri kraju procesa digitalizacije, čiji se rok za završetak sve većim koracima približava. Nije se povukla ni iz vlasništva medija, a i dalje se ne zna kako će to biti izvedeno. Nijedan medijski zakon još nije usvojen, a važeća Medijska strategija se ne primenjuje ni skoro tri godine nakon što je usvojena.

Tri medijska zakona koji su trebalo, prema najavama nadležnih, dosad da budu i više puta usvojeni nisu stigli u skupštinsku proceduru. Nacrti zakona o javnom informisanju i medijima i zakona o elektronskim medijima poslati su u Brisel i očekuje se da pristignu njihovi komentari i sugestije. A na zakonu o javnim servisima se i dalje radi. Prema saznanjima Danasa, u toku su razgovori predstavnika više različitih institucija o konačnom modelu finansiranja RTS i RTV.

Zbog niske stope naplativosti pretplate za javni servis lider naprednjaka Aleksandar Vučić odlučio je da se pretplata ukine, a RTS i RTV finansiraju privremeno iz budžeta. Pre nekoliko meseci to je delimično i realizovano. Vlada je već počela da isplaćuje u ratama godišnji iznos od 7,4 milijarde dinara predviđenih budžetom za javne servise, iako je obaveza o plaćanju pretplate i dalje na snazi. Građani, sve sa državom, trenutno duplo plaćaju RTS, u već klimavom budžetu se tako pravi rupa, a javni servisi su uprkos dvostrukoj naknadi još u teškoj ekonomskoj situaciji.

Odluka da javni servis pređe na budžet obradovala je građane, ali je izazvala zabrinutost kod domaće i međunarodne stručne javnosti. Davanjem finansijske injekcije ovim medijima postoji veliki rizik da se naruši nezavisnost njihove uređivačke politike i javni servis ponovo postane državna televizija. Iz Evrope su oštro upozoravali da će biti teško ponovo vratiti pretplatu, kada se jednom ukine.

Teški problemi su i s procesom digitalizacije televizije. Iako je većina evropskih zemalja uveliko digitalizovala TV signal, u Srbiji nema naznaka kada bi moglo da počne da se gasi analogno emitovanje. A ostalo je još jedva nešto više od godinu dana, imajući u vidu da je rok za digitalizaciju u EU jun 2015.

Nadležni u Srbiji više puta su najavljivali i zacrtavali sebi rokove koji se nisu ispunili, ali se već godinama tvrdi da nema razloga za brigu i da će sve biti završeno na vreme. Ukoliko ne pređemo u narednih godinu dana na digitalni signal, a sve zemlje u našem okruženju završe taj proces, to bi moglo da dovede do zbrke u radiodifuznom sistemu.

Problem će predstavljati i nabavka STB uređaja bez kojih oni koji su dosad hvatali signal putem antene neće moći da gledaju TV program, a to je više od milion domaćinstava. Država će morati, dakle, da u narednim mesecima izdvoji i novac iz budžeta za pomoć najugroženijim građanima u kupovini ovih uređaja.

U skoro isto vreme isticaće rok za privatizaciju medija. Prema sadašnjim nacrtima zakona, predviđen je rok za povlačenje države iz medija do 1. januara 2015, ali prema Danasovim saznanjima, taj rok će najverovatnije biti pomeren, pošto usvajanje medijskih zakona kasni. Dosadašnje privatizacije glasila pokazale su se uglavnom neefikasnim – mediji su gašeni, novinari ostajali bez posla… Nadležna ministarstva očekuje veliki posao da nađu rešenje kako će se mediji privatizovati i kako zaštititi zaposlene u njima.

Medijske reforme moraju se što pre završiti i zbog pregovora sa EU, čiji su predstavnici više puta upozoravali vladajuće strukture u Srbiji. Ono što je, ipak, najvažniji zadatak nove vlasti jeste da omogući veću slobodu medija, prestane da vrši pritisak na uređivačku politiku i stvori povoljnu atmosferu u kojoj neće biti mesta ni za autocenzuru, koja preti gušenju kvalitetnog novinarstva više od direktnih pritisaka.

Tekst je objavljen u dnevnom listu Danas.

Foto: UNS

Print Friendly, PDF & Email

Tags:, , , , , , ,

Send this to a friend