Otvoreni mediji, otvorena politika. Dvosmerna ulica

20. новембра 2013. • Mediji i događaji • by

Politika transparentnosti u Sjedinjenim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu  takva je da ne daje dovoljno mogućnosti novinarima da dobiju informacije, a tako ni glasačima da pozovu vladu na odgovornost.  Informacije koje se dobijaju od vlade češće služe firmama da razvijaju biznis ili potrošačima da naprave bolji izbor.

O ulozi novinara u otvorenijoj vladinoj politici, često se ne raspravlja, međutim dva skorašnja događaja stavila su u fokus pažnje ova pitanja. Na Samitu otvorenog partnerstva sa vladom (Open Government Partnership summit) u Londonu 31.oktobra, Ričard Sambruk sa Univerziteta Kardif moderirao je panel diskusijom: “Vlada i mediji: prijatelji ili protivnici?”.  Učesnici panela bili su i Džon Lojd (Fajnenšl tajms i Rojtersov institute za studije novinarstva), profesor Džejms Hamilton (Stanford Univerzitet), Džastin Arenstin (Afrička medijska inicijativa i Džuli Ismartono (Tempo magazin, Indinezija).

Istog dana, izveštaji sa konferencije koje je sačinio Rojtersov institut publikovani su pod naslovom – „Transparentnost u politici i mediji: odogovornost i otvorena vlada“ (Transparency in Politics and the Media: Accountability and Open Government).

U panel diskusiji , i novinari i akademski radnici zaključili su da politika u SAD i Velikoj Britaniji nije dovoljno transparentna i da ne daje dovoljno mogućnosti reporterima da dobiju informacije koje bi pomogle glasačima da “drže vladu na oku”. Time informacije koje su dostupne novinarima češće služe firmama i potrošačima kako bi napravili bolji izbor.

Oni predlažu četiti načina na koji mediji mogu da odgovore na ovaj manjak upotrebljivih informacija.

1.  Istaći najbolji način na koji vlada može da da podatke reporterima. Reporteri istraživači poput Sare Koen i Dženifer Lafler ističu u “Snazi transparentnosti” da  podaci koje daje vlada moraju biti u standardizovanim, tehnički čitljivim formama. Stvarni artefakti, kao što su kalendari, zapošljavanje i ugovori treba da budu dostupni, pre nego drugi podaci koji su kreirani za javnu upotrebu.

2.   Raditi priče koje ističu uspeh ili neuspeh vladinih zakona. U američkoj štampi to je izveštavanje tokom Sunčane nedelje o pričama koje su postale moguće zahvaljujući podacima FOIA (Freedom of Information Act) i onima koje su blokirane zato što vlada nije obezbedila dovoljnu količinu informacija.

3.    Razvijte novinarske veštine  čitanja i prikupljanja podataka.  Jednom kada su oni plasirani, novinskim kućama potreban je vići broj novinara koji sa lakoćom otkrivaju priče pomoću podatke.  Korišćenje podataka i algoritama vladinih aktivnosti deo su rastućeg polja računarskog novinarstva (computational journalism).

4.    Budite transparentni u sopstvenoj produkciji. Ako novinari pozivaju vladu da bude transparentna i da poštuje zakone o transpraentnosti, novinari bi trebalo da učine isto.  Načini na koje se to može činiti je da podvuku dokumenta u okviru priče (lakše je sa DocumentCloud). Elektronski mediji takođe mogu da podupru svoj kredibilitet tako što će raditi više intervjua, kao što je Frontlajn ( Frontline) nedavno objavio u seriji  Novac, moć i Volstrit.

 

Print Friendly, PDF & Email

Tags:, , , , ,

Send this to a friend