Ko su neprijatelji interneta?

17. марта 2013. • Novinarstvo • by

Povodom Svetskog dana borbe protiv internet cenzure, Reporteri bez granica (RBG) izdali su svoj godišnji izveštaj o slobodi na internetu. Ovaj izveštaj posvećuje posebnu pažnju digitalnom špijuniranju, odnosno praćenju aktivnosti pojedinaca na internetu, kojim se sve više bave vlasti zemalja širom sveta. Zahvaljujući tehnologiji, policija može da prati i “prisluškuje” onlajn komunikaciju disidenata, blogera i novinara i da ih potom uhapsi.

Internet je tako postao još jedno bojno polje za odbranu ljudskih i fundamentalnih prava, a kako navode Reporteri bez granica, 180 netizena je trenutno u zatvoru kao rezultat internet nadzora. Digitalni nadzor je ogroman međunarodni biznis: “špijunski fajlovi” koje je 2011. godine objavio Vikiliks otkrili su koliko je ovaj tajni i netransparentni sektor porastao od 2001. godine, dok RBG kaže da ovo tržište trenutno vredi 5 milijardi dolara. Ali koje su zemlje najgore po pitanju slobode interneta i gde ima najviše digitalnog špijuniranja? RBG je naveo Siriju, Kinu, Iran, Bahrein i Vijetnam kao pet “neprijatelja” interneta, gde se veb kontroliše i koristi kao zamka za disidente, koji su stalno u opasnosti da budu praćeni, identifikovani i progonjeni zbog svojih aktivnosti na internetu.

Bahrein je zemlja sa prilično brzom internet konekcijom i visokom stopom penetracije interneta (77%). Međutim, u izveštaju se navodi da je “kraljevska porodica prisutna u svim oblastima internet menadžmenta i poseduje sofisticirane alatke za špijuniranje svojih podanika”. Protiv građana se kao metode nadzora često koriste slanje špijunskog malvera (malicionznog softvera) putem imejla i beleženje IP adresa.

U Vijetnamu se sajtovi lako gase napadima na DNS sisteme ili direktnim zahtevima koje vlasti upućuju internet provajderima, koje provajderi retko odbijaju. Prema organizaciji Freedom House, “vlasti prate razgovore i lociraju telefonske pozive građana koji su na meti kao “aktivisti” i “reakcionari”.

Iran ima još sofisticiraniju strategiju za kontrolisanje interneta zahvaljujući “Halal internetu”, nacionalnoj mreži koja preti da bukvalno odseče naciju od normalnog interneta. Izgradnja tog “paralelnog interneta” omogućiće  vlastima da kontrolišu gotovo sve onlajn aktivnosti svojih građana, jer će svi iranski sajtovi biti hostovani na iranskim serverima, i, kako navodi RBG, “vlada planira da smanji brzinu međunarodnog interneta (koja je već ograničena na 128Kb/s) i da povisi cenu za pretplatu na njega kako bi pretplata na brži nacionalni internet bila daleko privlačnija.

Veliki zaštitni zid (firewall) u Kini (zvanično nazvan Projekat “Zlatni štit”) je verovatno najpoznatije i najefikasnije oružje digitalnog špijuniranja na svetu, jer omogućuje filtriranje pristupa stranim sajtovima. U Kini, IP adrese i domeni lako mogu da se blokiraju, a pristup dubokoj inspekciji paketa omogućava blokiranje sajtova na osnovu “detekcije ključnih reči”, kaže RBG. Veliki zaštitni zid “uključen” je od novembra 2012. kada ga je Komunistička partija Kine nametnula tako što je zabranila uslugu VPN-a (virtuelne privatne mreže) koju su nudile strane kompanije i koju su korisnici interneta u Kini do tada koristili da izbegnu praćenje. RBG navodi da u Kini postoji bar pet vladinih sektora koji se bave internet nadzorom, zbog čega je 30 novinara i 69 netizena osuđeno i zatvoreno.

Sa druge strane, internet u Siriji kontrolišu dve različite agencije – Računarsko društvo Sirije (Syrian Computer Society – SCS) i Sirijski telekom (Syrian Telecommunications Establishment – STE), a obe je osnovao Bašar al Asad. Prema dokumentu iz 1999. do kog je došao RBG, Sirija takođe pokušava da osnuje nacionalnu računarsku mrežu. U Siriji je stalno na snazi praćenje i nadzor onlajn aktivnosti, a najčešća taktika je takozvano “pecanje” (phishing). Pored toga, ne treba zaboraviti da je sirijska vlada uspela da bukvalno isključi internet širom zemlje kako bi izbegla konekciju sa inostranstvom. Iznenađuje da zemlje kao što su Kuba, Severna Koreja, Burma i Uzbekistan, koje su se nalazile na spisku za 2012. godinu, nisu ponovo navedene za 2013.

Za izveštaj iz 2013. RBG je detaljnije izneo dokaze protiv “neprijatelja interneta” tako što je istražio uloge korporativnih činilaca i sastavio rang listu “korporativnih neprijatelja”, na kojoj se nalazi pet najaktivnijih kompanija koje prodaju proizvode za cenzuru i nadzor diktatorskim režimima. “Plaćenici digitalne ere” koji su se našli na listi su britanski Gamma Group, nemački Trovicor, italijanski Hacking Team, francuski Amesys i američka firma Blue Coat Systems. Kako navodi RBG:

“Trovicorovi proizvodi za nadzor i prisluškivanje omogućili su kraljevkoj porodici Bahreina da špijunira one koji objavljuju vesti i uhapsi ih. U Siriji su proizvodi za duboku inspekciju paketa koje proizvodi firma Blue Coat omogućili vlastima da špijuniraju disidente i netizene širom zemlje, i da ih hapse i muče. Proizvodi brenda Eagle koje pravi Amesys pronađeni su u kancelarijama tajne policije Moamera Gadafija. Malver koji su dizajnirali Hacking Team i Gamma korišćen je od strane vlada za hvatanje lozinki novinara i netizena.”

Vikiliks je 2012. godine dao dokaz da je Selex Elsag (kompanija koju kontroliše italijanska grupa Finemeccanica) isporučio sirijskim vlastima telekomunikacijski sistem i garantovao za njegovo održavanje čak i u vreme najoštrijih protesta u zemlji. Verovatno postoji više kompanija umešanih u internet nadzor nego što navodi izveštaj RBG-a. Evropska unija nedavno je odobrila prvu Strategiju za digitalnu slobodu u spoljnoj politici, kojim se traži zabrana na prodaju špijunske tehnologije diktatorskim režimima. Mada je ovde akcenat na zaštiti ljudskih prava na internetu, vredi odsetiti da je ona redovno osporavana i u demokratskim zemljama.

Print Friendly, PDF & Email

Tags:, , , , , , ,

Send this to a friend